Jeste li čuli priču o Betty i Barney Hill? 1961.g. navodno su imali bliski susret sa letjelicom vanzemaljskog podrijekla. Iako je o njima napisano puno članaka, knjiga, vjerojatno ima i neki dokumentarac, ja ću ukratko opisati o čemu se radi, za sve one kojima se možda ne da tražiti po netu.

Dakle, jedne večeri kada su se vraćali kući sa svog izleta, u kasnim noćnim satima, Betty je na noćnom nebu primjetila nešto neobično. Primjetila je „zvijezdu“ koja se kreće, zapravo neobično vrluda nebom, radi nagla skretanja i ne ponaša se previše kao zvijezda.

Pratila ju je okom neko vrijeme da bi primjetila kako se ta „zvijezda“ povećava i približava. Nagovorila je svog muža Barneyja da stanu te pogledaju o čemu se radi. Barney je uzeo dalekozor koji su imali u autu i usmjerio ga prema  neobičnom objektu.

Kada se objekt približio još više Barney je izašao iz auta, te kroz dalekozor uočio da je riječ o neobičnoj letjelici ovalnog oblika, sa dva reda „prozora“ kroz koje je vidio humanoidna bića kako ga gledaju natrag. Osjetio je kao neki glas u glavi kako mu govori da dođe bliže, da se ne boji, da mu neće biti ništa.
Više >>

Prema nekim dokumentima 1965.g. se dogodila razmjena Zemljana i Vanzemaljaca. A priča kako je do toga došlo je vrlo zanimljiva. Svi ste čuli za Roswell i pad letjelice 1947.g. E, prema nekima, jedan putnik te letjelice je preživio. Zvali su ga EBE1 (Extraterrestrial Biological Entity).  EBE1 je dolazio sa planeta SERPO koji se nalazio u dvojnom sunčevom sustavu  Zeta Reticuli, 38.42 svjetlosnih godina udaljen od Zemlje.

EBE1 je s vremenom naučio razumjeti engleski, uspio je naučiti Zemljane ponešto njegovog jezika, što je bio relativno težak zadatak obzirom da se njihov jezik sastoji od raznih visokih tonova i škljocaja. Živio je do 1952.g. kada je preminuo. U tom razdoblju pokazao nam (Zemljanima – čitaj Amerima) je kako funkcioniraju neke stvari tj uređaji sa njegovog broda, te su uspjeli čak i poslati 5 poruka natrag na njegov planet SERPO.
Više >>

Probudimo se svako jutro, večinom sa osjećajem da smo nešto sanjali, često taj osjećaj vrlo brzo nestane i zaboravimo. Ponekad, taj osjećaj traje cijeli dan, ponekad cijeli život. I sjećamo se što smo sanjali. I samo ponekad, imamo osjećaj da je to što smo sanjali dio našeg budnog života, toliko živo, toliko jako da je naprosto nevjerojatno da nije istina.

Znate li što snovi zaista znače? Je li to način da naš mozak razluči koje stvari u našoj memoriji treba izbrisati a koje stvari su važne? Ili je to jedan od načina na koji obrađujemo situacije koje nam se događaju u životu i učimo kako se lakše nositi sa njima?

Nisam se još odlučila što mislim o snovima, što bi oni mogli biti. Ali vrlo mi se sviđaju. Način na koji se osjećam kada sanjam nešto predivno, ili onaj istinski strah kada se probudim usred noći misleći kako me netko lovi po ulici a ja jednostavno ne mogu bježati… Ili onaj neki totalno čudni osjećaj kada sanjate nešto ludo, nešto što potajno priželjkujete, ali se bojite priznati.
Više >>

“Toto, we’re not in Kansas anymore…”

Evo opet malo mog mozganja. Znači, Zemlja je u našem Sunčevom sustavu, Sunčev sustav je u našoj galaksiji Mliječnoj Stazi, ona je još samo jedna galaksija u moru takvih, koje su pak  u prostranstvu nečega što zovemo Svemir.

Ali gdje je taj Svemir? U čemu? Nije u ničemu jer to ne postoji. Nešto je u nečemu. Ni praznina nije samo praznina. Postoji li uopće uistinu prazan prostor, bez atoma i subatomskih čestica? Je li takvo nešto zbilja moguće?

Jednostavno, logika mi ne dozvoljava da prihvatim činjenicu da je Svemir jedan i jedini, u ničemu osim u Svemiru kao takvom, da oko njega nema apsolutno ničega drugog, i da je nastao od ničega tj da je nastao od nekog Big Banga, neke male čestice koja je eksplodirala. Ok, možda i je. Al i ta mala čestica je morala biti negdje. U nečemu.
Više >>

Evo još nečeg zanimljivog vezano za CERN i nastanak Svemira:

Nakon što su znanstvenici sa CERN-a uspjeli replicirati zvuk Higgsova bozona, odnosno Božje čestice, pojavila se i video snimka na kojoj se može čuti kako je ‘zvučao’ nastanak svemira.

Istraživači CERN-a koriste informacije iz računalnih modela za izračunavanje stvaranja zvuka čestica u procesu koji se naziva sonification.
Više >>

Evo ljudi, znam da u zadnje vrijeme ne pišem često. Razlog tomu, između ostalog, je što pratim dosta stvari, puno toga me zanima istovremeno. Pa se dogodi da o nečem znam nedovoljno da bih napisala post. Pa odgađam. Ne želim pisati pisati samo zato da pišem nešto. No, bar ću imati materijala u skorije vrijeme .

Ali čitam Mišaka, i u zadnje vrijeme mi se čini kao da mu prepoznajem frustraciju u “glasu” tj postu. I potpuno ga razumijem. Kud ide ovaj svijet? Tko su ti ljudi oko nas što nam stalno nešto papre i prodaju pod cvijeće? I može li se takvo stanje uopće popraviti?

I onda mi je palo na pamet, zahvaljujući Mišaku, da bi bilo zgodno napraviti neku anketu, zapravo prikupiti prijedloge ljudi što oni misle da bi bilo dobro, jer puno mozgova – različite ideje = bolje rješenje.

Znači, imamo Bilderbergovce, imamo ljude na vlasti, u medijima, u poslu s lijekovima, hranom, u svim zapravo segmentima života koji slušaju i provode odluke Bilderbergovaca, sve povlači jedno drugo. Gledamo iz dana u dan kako nam država propada i kako ljudi na vlasti ne rade ništa pozitivno u korist naroda.
Više >>

Ah Jupiter! Moj najdraži planet! Još od Odiseje u Svemiru 2010. Nemam pojma koliko sam godina imala kada sam taj film pogledala prvi puta, nije ni važno, ali ostala sam bez daha kada sam vidjela sve njegove boje, one oblake što lete u „trakama“ i to u različitim smjerovima, različitih brzina, kao da su dio nekog čudnog kruga kojem se svaki dio vrti zasebno.

I u tim „trakama“ zasebni oblaci, oluje koje se stvaraju i nestaju iz sata u sat, sudare se, spoje i onda opet odvoje… ma gdje to ima!!?? I onda na kraju, naravno, Velika crvena pjega! Toliko velika da bi u nju mogle stati četiri Zemlje, a nitko ne zna zašto je tamo tj kako je nastala. I ne da se, nikako da ode… Pa je postala zaštitni simbol Jupitera.

Možda baš zato što je toliko hirovit, možda je to bio razlog što mi se toliko svidio. Svima je nekako Saturn najdraži zbog prstenova, i potpuno ih razumijem, naprosto je predivan! Al Jupiter ima nešto drugo. On je zaštitnik Zemlje! Ako to mogu tako nazvati. Zbog toga što je toliko velik, masivan, najveći planet u Sunčevom sustavu svojom gravitacijom privlači sve one zalutale komete, asteroide koji bi mogli krenuti prema Zemlji.
Više >>

Piramide su me oduvijek zanimale, ali odnedavno pogotovo kada sam saznala njihovu povezanost sa Svemirom. Potpuno me iznenadilo, tj možda bolje rečeno, potpuno me oduševilo, jer one su same po sebi nešto veličanstveno, nešto tajanstveno, nešto čemu se ne prestajemo diviti. A onda saznam da nisu tek tamo neke građevine, nego zbilja imaju svrhu, i da su građene planski, sa namjerom, geometrijski i matematički precizne…

I što je još bolje, ne postoje samo u Egiptu nego ih ima po cijelom svijetu! A vjerojatno i na Marsu. A možda i još ponegdje u Sunčevom sustavu ili dalje. I još dan-danas se raspravlja o stvarnom i istinskom značenju njihovog postanka, tko ih je gradio, kako…

Ajmo krenut od onih najpoznatijih – piramida u Gizi. Imamo Keopsovu, Kefrenovu, Mikerenovu piramidu. To su tri najveće i najpoznatije piramide.
Više >>

“I’ll get you, my pretty, and your little dog, too!” – Wicked Witch of the West, Wizard of Oz

Svi smo čuli priču o Ivici i Marici i strašnoj vještici koja ih je željela pojesti. No, jesu li vještice zbilja tako strašne?

Vještićanjem se smatra bacanje čini, bilo dobrih ili loših, na čovjeka ili stvari. A osobe koje prakticiraju vještićarenje nazivaju se vješticama. Prva asocijacija je na nešto loše, no zapravo postoje i dobre vještice, tzv. bijele vještice. One skidaju uroke loših vještica i oslobađaju vas od prokletstva koje vam je netko nametnuo.

Vješticama su se nazivale sve žene koje su se smatrale čudnima, živjele bez muškaraca ili jednostavno bile drugačije. Optuživalo ih se za pakt sa vragom, i sve neobjašnjive pojave su pripisivali radu vještica i njihovim vračanjima.
Više >>

Nije li se malo previše “prašine” podiglo oko vulkanskog oblaka prošlog tjedna? Prizemljeni avioni, obustavljeni letovi , zapravo odsječen dio Zemlje putem zraka.  Da bi se na kraju ispostavilo da se dizala panika uzalud.

Taj famozni “ogromni” oblak na kraju je ispao kao tanki sloj prašine koji se nije niti vidio na satelitskim snimkama. Jesu li avioni prizemljeni zato što se htjela izbjeći moguća katastrofa, pa kao mjera opreza su zabranjeni letovi?
Više >>