Cjelina duše

Pala mi je na pamet jedna misao.

Što ako su sve duše dio jedne cjeline? I ta cjelina se odvojila u komadiće koji su se nastanili u tijela da bi učili. I svaka duša ima drugačiji zadatak jer svaka uči nešto drugo. I zaboraviš da si dio Jednog.

I što ako ono što ne volimo kod drugih zapravo predstavlja ono što ne volimo kod sebe. Ako nas smeta nečija samodopadnost ili otvorenost ili što je netko glasan ili tih ili sportski tip ili sjedi doma cijele dane itd. Znači li to da nas zapravo smeta taj dio nas? Ne volimo tu osobu i smeta nas jer zapravo ne volimo taj dio sebe.

I cilj je sjetiti se da volimo sebe ali i druge jer zapravo ta osoba koja nas smeta smo mi sami. Cilj je sjetiti se da su drugi ljudi dio nas, to smo mi. Ja. Jedna ja na milijun komadića. I privlače nas osobe koje su slične nama jer nam je zadatak naučiti npr pomagati drugima, naučiti voljeti sebe itd i drugi ljudi koji imaju sličan zadatak ili bilo kako nam mogu pomoći u tome su osobe koje volimo i s kojima se družimo. One osobe koje nas živciraju predstavljaju nešto što je možda duboko u nama zakopano i “nevažno” za naš zadatak trenutno.

To su osobe koje nam također pomažu jer pomoću njih učimo što ne želimo i kojim putem trebamo ići da ne bi bili poput njih. Al zapravo i ta osoba uči neki svoj zadatak neovisno o nama, a cilj je da svi naučimo sve kako bismo se sjetili da smo zapravo JEDNO. Neodvojivi. Prividno odvojivi, prividno zasebni.

We come one…

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.