Planet Mars budi maštu ljudi već dugo vremena kroz razne romane, filmove, pa i kroz radio drame. Najveći šok doživjela je američka publika 30. listopada 1938., kada je Orson Welles izveo radio adaptaciju novele Rat svjetova (roman o napadu Marsovaca na Zemlju). Interpretacija Orsona Wellsa stvorila je masovnu paniku kod publike toga vremena. Ipak, do danas nismo otkrili male ili velike Marsovce, ni zelene, ni crvene, ni ikakve. Ali i dalje postoje polemike o tome je li Mars uzdržavao život jednom davno..
Planet Mars uvijek je očaravao čovjeka svojom jarkocrvenom bojom na noćnom nebu. Pojavom teleskopa s boljim razlučivanjem početkom 18. stoljeća, Mars je postao poprište polemike zbog otkrića polarnih kapa kao i zbog pogrešnog identificiranja kanala na njegovoj površini. Postojala je pretpostavka da na planetu teče voda, te da prema tome postoji mogućnost života van Zemlje, što se nije slagalo s mišljenjem toga vremena.
Talijanski astronom Giovanni Schiaparelli je 1877. godine otkrio uzdužne i poprečne tanke niti koje je nazvao “kanalima” i za koje se smatralo da ih je izgradila vanzemaljska civilizacija. Dokazano je da je to bila optička varka, kao i sezonske promjene površine koje su viđene u modrozelenkastim nijansama i za koje se pretpostavljalo da su uzrokovane bujanjem vegetacije.
Naš susjed Mars je četvrti planet u Sunčevu sustavu. Udaljen je 227.9 milijuna km od Sunca. Prate ga dva prirodna satelita Deimos i Fobos, a smatra se da potječu iz drugih krajeva sunčeva sustava – asteroidi uhvaćeni Marsovim gravitacijskim poljem.
Jedna godina na Marsu traje zemljanih 687 dana, a dan 24h, 37m i 23s, te postoje tri godišnja doba. Mars ima primjetno izduženu putanju, pa mu se udaljenost od Sunca znatno mijenja tijekom Marsove godine, što bitno utječe na klimu.
Temperature na Marsu variraju od -143°C tijekom polarnih zima, do +27 tijekom ljeta, a srednja temperatura iznosi -55°C. Velika razlika u temperaturi između ljeta i zime posljedica je vrlo tanke atmosfere koja ne može pohraniti sunčevu energiju.
Mars ima najveće pješčane oluje u Sunčevom sustavu. Od malih lokalnih, do ogromnih koje obuhvaćaju cijeli planet. Pješčane oluje uzrokuru porast temperature na planetu, a javljaju se u vrijeme kada je Mars najbliži Suncu. Pješčane oluje dovode do zanimljivog efekta “anti-staklenika” – velike količine prašine u atmosferi ne dopuštaju sunčevoj svjetlosti da neoslabljena prodre do površine, a propuštaju toplinsko zračenje Marsove površine koja se hladi, dok se viši dijelovi atmosfere zagrijavaju.
Mars ima i oblake, koji unatoč maloj količini vodene pare na planetu se uspjevaju formirati. U odnosu na Zemlju, Marsova atmosfera je vrlo rijetka zbog čega ima niski površinski tlak koji varira od 1 do 10 mbar, ovisno o uvjetima.
Površina Marsa je crvene boje zbog velikih količina željeza koje sadrži. Možemo je podijeliti na sjevernu i južnu polutku granicom koja siječe ekvator pod kutem od 35°. Glatke kružne udubine okružene planinskim lancem na rubu nazivamo bazenima. Najveći su Planitia Argyre (Argirska ravnica) promjera 1000 km i Planitia Hellas (Grčka ravnica) promjera 1700 km. Među najspektakularnije pojave na Marsovoj površini zasigurno se ubraja i splet kanjona Valles Marineris (Marinerove doline), dug 4500 km, širok između 100 i 200 km, a dubok 6-7 km.
Zemlji slični oblici na Marsovoj površini su ugasli vulkani. Ima ih nekoliko desetaka, a uglavnom su smješteni na sjevernoj polutki. U njih ubrajamo i najveći vulkan u Sunčevu sustavu, Olympus Mons (Olimpska gora). Uzdiže se 27 km nad okolinu, a star je oko 2.5 milijardi godina. Promjera je 600 km, a njegov rub je strma, gotovo okomita litica visoka 4-6 km.
Olympus Mons se nalazi zapadno od predjela Tharsis (Tarsej), najvećeg vulkanskog područja. Tharsis je visoravan kraj Marsova ekvatora prosječne visine 7 km i širine 5000 km. Na njoj se nalaze još tri gigantska vulkana: Arsia Mons (Arsijska gora), Pavonis Mons (Paunova gora) i Ascraeus Mons (Askarska gora).
Na Marsu postoje očiti dokazi vodene erozije, a vjerojatno je najveći dio vode, kada je planet izgubio atmosferu, potonuo u koru i tamo se smrznuo u obliku vodenoga leda. Veći dio Marsove atmosfere je, zbog relativno male mase planeta, bio otpuhan Sunčevim vjetrom u međuplanetarni prostor.
Također, dokazano je kako je prije otprilike 3,5 milijarda godina u sjevernu Marsovu polutku udario veliki asteroid, koji je izazvao pomicanje mase na razini cijeloga planeta. Općenito je i danas jedan dio planeta uglavnom spušten, a drugi izdignut. Također, ako je do tada i postojala rotacije vanjske jezgre, od tada je ona prekinuta pa Mars nije održao (ili razvio) svoje magnetsko polje koje bi ga štitilo od energetskih čestica Sunčeva vjetra.
U srpnju i listopadu 1976. na površinu Marsa sletjele su letjelice Viking Lander 1 i Viking Lander 2 i provele tri biološka eksperimenta kojima je otkrivena neobična kemijska aktivnost, ali ni traga živim mikrobiološkim organizmima.
Osim dvaju Viking Landera, na Marsovu površinu su uspješno sletjeli samo još Mars Pathfinder 4. srpnja 1997. te roveri-blizanci Spirit i Opportunity (Mars Exploration Rovers ili kraće MER), u siječnju 2004. godine. Oba MERa, koji se nalaze na suprotnim stranama Marsa, pronašla su dokaze da je Mars nekad imao oceane tekuće vode. Roveri su još uvijek aktivni.
Čudnovato kako su stari roveri još uvijek u funkciji, a novih vozila nema, barem koliko se zna od strane NASA-e.
mars i sve ostale planete u sunćevom sistemu služe zemlji, one nisu tu i tako slućajno da je drukčije nebi bilo zemlje, niti života…..kad poćnemo koristiti kvantne zakone, kad slaganje molekula postane dio našeg života kako materijalnog, stanje svijesti i energija postojanja koristit će te planete za stvaranje novog svjesnom biću novo okruženje za postojanje……možda ćemo biti više ili manja slićni stvoritelju………sada se veli da smo na prilku Božju…….