Pogledajte noćno nebo. Što vidite? Planete, zvijezde, milijune točaka života… Gledate Svemir!
Pocinjemo sa velikim pitanjem: otkud smo došli?
Vanzemaljci! Što bi rekli kad bih vam rekla da smo vi i ja, svi mi, došli iz Svemira. Koliko god zvučalo čudno, istina je. Svi smo mi vanzemaljci. Jednom davno, sve što nas čini došlo je iz zvijezda. Živimo u malom kutu Svemira. Naše susjedstvo je Solarni sustav. I njegovo središte – Sunce. I samo 150 milijuna kilometara od njega je naš dom – Zemlja. To je zadivljujuće mjesto. Jedino mjesto u Svemiru za koje znamo da su uvijeti pogodni za život. Zrak koji dišemo, bogata mora i oceani… naš planet je živ!! A zanimljivo je to, da ne bi trebao biti! Život na Zemlji ne bi trebao uopće postojati! Pa, otkud je to sve došlo? Ja, vi, planet na kojem živimo? Čak i naše Sunce? To je zagonetka, jer u početku ništa od toga nije bilo ovdje.
Trenutak kada je sve počelo – Veliki Prasak! I to je bilo to. Veliki Prasak stvorio je Svemir. Ali Svemir je sadržavao samo gusti oblak hidrogenog plina. Pa kako je nešto tako bezoblično stvorilo naš svijet? I kako je stvorilo nas? Kalcij u kostima, kisik koji dišemo, otkud je došao? Sve je počelo u vrijeme kada je Svemir rodio zvijezde. Milijunima godina Svemir je bio samo ogroman gusti oblak hidrogenog plina stvorenog u Velikom Prasku. Ali unutar oblaka nešto čudesno se događalo. Šok-valovi od praska odbijali su se unutar oblaka, stvarajući jastuk plina i okrečući se. Formirali su se ogromni virovi hidrogena usisavajuči materiju koja ih je stvarila, okrečući ih sve čvršće i brže stvarajući ogromne lopte plina. I kako su se suzbijale, ove ogromne lopte su postajale sve užarenije, dok nije došao trenutak koji je promjenio Svemir zauvijek. Prve zvijezde su rođene. Ali te zvijezde same nisu dovoljne da objasne zašto smo mi ovdje. Što je pretvorilo zvijezde u nas? Najbliže što smo mogli doći odgovoru što leži u zvijezdi jest bomba, hidrogena bomba. Najdestruktivnije oružje na našem planetu. To je ista ona energija koja čini svaku zvijezdu u Svemiru. Zvijezda ispušta energiju od milijuna hidrogenih bomba svake sekunde. Izuzev razaranja, u svakoj zvijezdi događa se izuzetan proces stvaranja. Sve što vidimo i dotaknemo je nekad bilo unutar zvijezde. Svaki atom je došao iz zvijezde. Svemir je počeo sa hidrogenom. A hidrogen je stvorio zvijezde. A zvijezde su stvorile elemente koje mi trebamo za život. Kisik u našem zraku, kalcij u našim kostima. Sve je to došlo od zvijezda. Ali kako? Ako je to stvoreno tamo, kako je stvorilo naš svijet? Svaka zvijezda je tvornica koja izbacuje milijune tona kemikalija. Ali kemikalije nisu korisne nikome dok su unutra – u zvijezdi. Srećom za nas, zvijezde ne traju viječno. Povremeno, eksplodiraju! Nevjerojatno ali istinito. Čitave zvijezde mogu raznijeti same sebe. Zašto? Zvijezda je potrošila hidrogeno gorivo, nuklearne vatre zbog kojih je gorjela milijune godina ugasile su se. Dok se hladi, skuplja se. Počinje se urušavati pod vlastitom težinom. Uruši se u sebe…. I eksplodira!
Cijeli događaj je gotov u tisućinki sekunde. Zovu to Supernova. Eksplozija tako svijetla da nadsvijetli cijele galaksije! Bilijoni tona zvijezdanih tvari izbačeno u Svemir! Pa pogledajte Supernovu i svjedok ste stvaranja! Što se događa u zvijezdi prije nego eksplodira: zvijezda je sastavljena od slojeva, poput slojeva luka. Vanjski slojevi su zadnji fregmenti plinova koji su nekad napajali zvijezdu. Većinom hidrogen. Dublje, nalaze se slojevi kalcija, sumpora, ugljika, i u njezinom srcu užarena jezgra rastopljenog željeza. Zvijezda eksplodira i šalje u Svemir sve te elemente koji su je tvorili. Ti elementi odlaze u galaksiju, i neki se ponovno spajaju stvarajući nove zvijezde, solarne sustave, čak i planete, poput Zemlje. Ali postoji zagonetka : možda to jesu stvari koje tvore život, ali to su ipak samo oblaci plina. Što može pretvoriti oblak u kamen ili vodu? Što može pretvoriti oblak u život? To je ples koji traje milijunima godina. Počinje kad plinovi i oblaci stvore mikroskopske hrpice, a završava sa novim svijetovima. Kako hrpice rastu, počinju se spajati. Stvaraju hrpe hrpica, sve veće i sve teže, kružeći jedna oko druge. A u centru njih svih, gusti oblak plina i prašine stvara oblik. Vrtložna kugla materije, uvlačeći sve u sebe. Postaje sve veća i veća, toplija i toplija, sve dok ne eksplodira i nova generacija zvijezda je rođena!
Preostali plin i prašina su otpuhani eksplozijom, ostavljajući za sobom planete koji nastavljaju rasti.
Milijunima godina manji komadi kamenja nastavljaju padati na njih. I kad je gotovo novi svijet je otkriven!
Ali ako je tako nastala naša Zemlja, kako smo mi dospjeli ovdje? S vremenom, stvorila se voda i atmosfera. Ali nešto nedostaje – život! Život je mogao nastati u moru ili u kamenu. Ali postoji još jedna mogućnost. Život je mogao nastati u dalekim dijelovima Svemira, i doći do nas na leđima kometa!
To je možda najintrigantnija teorija. Neki znanstvenici misle da se život na Zemlji pojavio tako brzo da je možda došao od nekud drugdje. Kometi možda posjeduju odgovor. Ogromni komadi leda, na kilometre široki. Ako život može preživjeti u njima, može se proširiti preko cijelog Svemira. Ako je teorija točna, uvjeti su savršeni. Bogata mora i atmosfera, i sve što je još potrebno je iskra. Udareći u Zemlju, naši vanzemaljski preci su raštrkani po cijelom planetu. I naš nekada beživotni planet je promjenjen zauvijek!
– info: BBC Space
Zanimljivo razmišljanje…
Pojmovima i teorijama-kako i zašto se nešto dogodilo u svemiru, a vezano je za vječni upit-tko smo ,odakle smo,kad je početak i ima li kraja, oduvijek se bavio svaki imalo prirodnjački orijentiran ljudski um. Na sreću to je motiv i motor mnogim otkrićima,čovjekovom napretku i lagodnijem življenju.Po mom mišljenju čovjeku je suđeno, predodređeno da promatra, istražuje, spoznaje, razumijeva,a da pri saznanju nečeg novog NE BUDE BAHAT i ne uobražava da je nešto posebno. Kad ovo kažem mislim na cijeli rod , a ne pojedinca.Otkrića pa i iz ove oblasti su samo putokaz za nova . Logaritamska skala nije samo matematski pojam već i pravilo po kome se otvaraju nova pitanja nakon nalaska odgovora na određen broj zagonetki.Ove zagonetke koje se obrađuju ovim napisom sadrže u osnovi jako mnogo pitanja, a tek možemo zamisliti koliko pitanja će proizići iz konačnih odgovora na njih.Optimista sam, ali ne u tom pogledu da mislim da će Čovjek odgonetnuti sve, ali sam uvjeren da će u relativno kratkom vremenu spoznati da postoje mnoge granice preko kojih ne može preći, granice koje omeđuju , određuju i uređuju njegovo mjesto u ovom univerzumu kakvim ga doživljavamo.To će pomoći da odgovorimo onoj osnovnoj zadaći- Da budemo dio prirode, a ne njeni vladari-DA BUDEMO LJUDI!!!
Navedeni tekst je u stvari sinopsis za scenarij prvog dijela briljantnog znanstvenog serijala “Space” u produkciji britanskog BBC-ja, u naraciji Sama Neilla. Cijeli serijal imam na DVD-u i vrlo često ga pogledam iznova, jer je vrlo inspirativan i raspaljuje maštu. Ćipin komentar je izvanredan jer čovjeka svodi na pravu mjeru. Bit je u stvari u harmoniji između čovjeka i prirode kojoj čovjek ako je inteligentan stalno teži, ali uglavnom neuspješno. Uspijeh izostaje zbog čovječijeg EGA, on voli kontrolirati sve u vlastitom sučelju, ali univerzum je sve samo ne antropocentričan. Dovoljan je samo jedan mlaz gama-zraka nastalih eksplozijom supernove da cijela ljudska civilizacija nestane zauvijek! Prije tristo miliona godina Zemljom su vladali trogloditi, dominantna forma života. Svi geološki tragovi ukazuju na činjenicu da su trogloditi nestali sa pozornice života tako reći preko noći gledajući u vremenskim mjerilima evolucije. Profesor Michio Kaku smatra da ih je mogla pokositi samo iznenadna izloženost velikoj dozi zračenja. Drugim riječima, mlaz gama-zraka. Gledajući u kozmičkim mjerilima,a u svjetlu činjenice da čovjek može biti zbrisan s pozornice života koliko sad, bilo usljed endogenih faktora( ljudsko ludilo kompeticije sa egom kao glavnim gorivom) ili pak egzogenih faktora ( iznenadni udar kometa ili asteroida protiv kojih čovječanstvo nema nikakav pouzdan odgovor), MALO SKROMNOSTI u svakodnevnom životu i u odnosu sa bližnjima, susjedima i ljudima općenito bi nam svima olakšalo život. Osobno, ja to shvatam kao prvu stepenicu prema harmonizaciji čovjeka prema samom sebi, pa onda tek prema vani, dakle svojoj okolini i napose prirodi u cijelosti. Harmoniju čovjek mora prvo potražiti u sebi samom. Mislim, gotovo sam siguran da su svi bitni odgovori već unutra, dakle u čovjeku. Samo ih nije lako čuti, jer strah od života u čovjeku kida prirodnu vezu između srca i uma. Zato se ne treba čuditi činjenici da vrsta koja je u stanju da pošalje i sigurno vrati ljudsku posadu na Mjesec, u isti mah je u stanju da počini neviđena zvjerstva nad vlastitim jedinkama, navodim primjer radnih logora u dvadesetom stoljeću, ili na primjer genocid u Ruandi ili bivšoj Jugoslaviji. I na kraju, zaključak. Ili ćemo se promijeniti i napustiti egoizam samoživosti ili ćemo nestati s pozornice života i evolucije. A što se tiče univerzuma, njemu je svejedno… I pitanje za kraj, šta mislite koliko je inteligentnih civilizacija nastalo i nestalo do sada samo u našoj galaksiji Mliječni put, a kamoli izvan nje i to od Velikog praska na ovamo? Mislite li da postoji neka kozmička memorija koja haje za istima? Eto pitanje za razmišljanje. To pitanje otvara temu Kreacije i Kreatora cijelog ovog kozmičkog cirkusa. Odlična polemika o ovoj temi može se pročitati u najnovijoj knjizi Stephena Hawkinga “The Grand Design” koju toplo preporučam.
Tomice,kad bi vise mladih(mislim u vecem procentu)razmisljalo kao ti ne bi ovaj svijet isao kuda trenutno ide.Nadam se ipak da je ovo samo jedna od kriza ljudskod drustva!
Mnogo sam vremena proveo citajuci knjige,stranice net a i sto sta,ali ovako cjelovit,sazet,jasan i poucan komentar nisam imao priliku procitati.Svaka cast-nemam rijeci.Morali bismo zaista o svemu razmisliti.Bravo
Naprimjer, u Kur’anu piše da su nebesa i Zemlja (svemir) bili spojeni i da ih je Allah razdvojio: „Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali…“ (El-Enbiya, 30)
Riječ nebesa odnosi se na sva neba, odnosno, Nebesa i Zemlja bili su jedna cjelina. U ovom ajetu Allah, Slavljeni i Mudri, opisuje kako je u početku sve bilo spojeno. Konačno, kur’anski ajeti: „Mi smo ih raskomadali“, ukazuje na to da se govori o razdvajanju dijelova, odnosno o eksploziji.
Kur’an je objava poslata još prije 1400 godina, pa kako su ljudi prije 1400 godina mogli poznavati Veliki prasak?
Ovako za nekoliko godina saznacemo kako je nastao veliki prasak sad negde izmedju italije i neznam gde,proucuju pod zemnju kako je nastao veliki prasak!
supp tekst i zanimljiva razmisljanja