Jeste li se ikada zapitali postojite li u drugim dimenzijama? I ako jeste, sliči li vaš život imalo na ovaj koji poznajete u ovoj dimenziji ili je to potpuna suprotnost ovome što znate? A što ako postoji više dimenzija? Bezbroj čak? Postojimo li u svakoj?

Pitanja da vas zaboli glava. Možda najgore od svega toga i jest što bi sve to mogla biti istina. Probajte samo zamisliti sebe u istom trenutku na tisuće različitih mjesta, sa tisućama različitih frizura, stilova, vjerovanja, ponašanja… Vi – a zapravo se možda uopće nebi niti prepoznali. Ne nužno fizički, nego više onako.. mentalno. Možda se sami sebi nebi uopće svidjeli.

Gledano s neke pozitivne strane, to uopće nije loše. Zapravo imate priliku isprobati sve u životu. Biti svatko po malo. Jedino što ne znate da postojite još negdje, pa vas to možda i ne bi toliko zadovoljilo. Uvijek biste se pitali kako bi to bilo biti netko drugi.

Znanstvenici se već duže vrijeme bave pitanjem dimenzija, i zapravo bi njihovo postojanje objasnilo mnoge stvari u fizici i u svemiru općenito. No, kako ih ne vidimo tako i ne vjerujemo u njih. Tj večina ljudi ne razmišlja o njima jer nisu opipljive. Ali neke se daju izračunati. Je li to dovoljno?

Svi ste čuli za Bermudski trokut i misteriozno nestajanje aviona, brodova itd u tom području. Kako objasniti nestanak ogromnog broda ili aviona koji nikada nije pronađen? I to ne samo jednog ili dva, nego bi cijelo dno Bermudskog trokuta trebalo biti prekriveno olupinama. A nisu pronađeni. Objašnjenje? Postoji li mogućnost prolaza u drugu dimenziju?

Neki ljudi svjedoče o teleportaciji. Zakoračili su na jedno mjesto i pojavili se u sasvim drugom okruženju. Takozvane „vražje rupe“. NLO istraživačica Tatyana Faminskaya tvrdi kako je dvaput doživjela teleportaciju u jednoj od zona u blizini Moskve koja bi lako mogla služiti kao portal u paralelni svijet. Kaže da nije osjetila sam proces teleportacije, nego da bi se odjednom našla u drugom okruženju. Ona vjeruje da je teleportacija moguća zbog pukotina u Zemljinoj kori koje realnost čine nestabilnom.

Živimo u 3D svijetu. No postoji i četvrta dimenzija – vrijeme. Zamislite samo… prve tri dimenzije predstavljaju prostor (širina, dužina, visina). Spojite te tri dimenzije sa vremenom i dobijete hrpu novih dimenzija, novih mogućnosti! Što ako se dimenzijama može upravljati, tako da savijete to vrijeme kroz prostor i npr. vratite se unatrag 10 godina? Ili pak otputujete u sljedeće stoljeće? Biste li time promjenili prošlost pa tako i sadašnjost i budućnost? Ili postoje pravila tj ograničenja što se takvim postupcima smije ili ne smije, tj može ili ne može?

Teško nam je zamisliti postojanje nečega što ne možemo vidjeti. Večini ljudi potreban je dokaz. Možda jednog dana budemo u mogućnosti pružiti upravo to – dokaz da svemir nije ravan, tečan u jednom smjeru i sa samo jednom mogućnošću izbora. Trenutno znamo za stvarnost u kojoj smo se našli pred raskrižjem, odabrali put i krenuli dalje, kao da drugog puta nije ni bilo. No što ako ste u nekom paralelnom svijetu odabrali ovaj drugi izbor? I sada usporedno ta dva svemira, sada različita, teku dalje do sljedečeg raskrižja, gdje se granaju u slijedeća dva izbora, ili čak više njih…?

Postoji li granica gdje se svemir prestaje djeliti? O čemu ovisi postojanje dimenzija? Dođu li do nekog kraja i prestanu li tada postojati? Dogodi li se ikada da se međusobno ponište? Funkcioniraju li ikada unatrag? Može li jedna dimenzija postojati unutar druge, a nastavljati se na treću? To sve naravno sa pretpostavkom u postojanje paralelnih svjetova. Na ova pitanja na žalost nemamo odgovora. Što ne znači da ih ne trebamo postavljati i truditi se otkriti rješenja. U svakom slučaju dobra su vježba za razvijanje mašte…