Kad čujem riječ „Atlantida“ pojavi mi se zagonetni smješak na licu. To je mjesto koje je zaokupljalo moju maštu u kasnim noćnim satima. Bilo je to savršeno mjesto u mojoj glavi gdje sam pokušala zamisliti te napredne ljude, njihovu tehnologiju, građevine, način života… Legenda kaže da je Atlantida potopljena usred nekog kataklizmičkog događaja, i zauvijek nestala prekrivena valovima.

No, je li ona samo plod naše mašte? Ili istina o njezinom postojanju zaista leži negdje na dnu mora? Atlantidu prvi puta spominje Platon, starogrčki filozof, koji kaže da je ona postojala oko 12.000 – 9.700 g. Pr. Kr, te bila razorena prirodnom katastrofom poput potresa ili poplave. Otok kojeg je “progutalo more i da iščeznu u samo jednom strašnom danu i jednoj strašnoj noći“.

Njezino postojanje nikada nije dokazano, iako je u mnogo slučajeva pokušano upravo to. Zašto nisu pronađeni dokazi? Zato što nije jasno područje gdje je ona trebala postojati. Tj, Platon opisuje veliki otok, veličine Libije i Azije zajedno, nalazila se „s one strane Heraklovih stupova“. No, problem je i to što se točno ne zna gdje su bili Heraklovi stupovi, tj na što se oni točno odnose.

Heraklove stupove su starogrčki pisci (Dicearh, Pitija…) do 250. godine p.n.e. locirali kod Sicilije. Ali je starogrčki geograf i matematičar Eratosten ”premjestio” jedno od tih mitoloških prizorišta – Heraklove stupove na rub svijeta, u Gibraltar. Postoji dovoljno indicija da se Heraklovi stupovi ponovno ”premjeste” i ”lociraju” na mjestu iz vremena Solona: u Otrantska vrata, morski prolaz, 360 kilometara udaljen od Sicilije, koji povezuje Jonsko i Jadransko more, a razdvaja Apeninski i Balkanski poluotok.

Atlantida. To je bila plodna i bogata zemlja koja je davala dvije žetve godišnje. Stanovništvo se bavilo poljoprivredom, stočarstvom i zanatima. Kopali su i topili rude. U izobilju je bilo zlata, najcjenjenijeg materijala. U sredini otoka nalazila su se dva izvora; jedan s hladnom, a jedan s toplom vodom. Oko njih su stanovnici izgradili bazene za kupanje, od kojih su neki bili pokriveni. Postojalo je više gradova i tri pristraništa. Plodne ravnice bile su ispresjecane mnogim kanalima, koji su služili kao vodeni putevi za prijevoz razne robe i poljoprivrednih proizvoda. O bogatstvu ove hipotetske civilizacije govori podatak da je njen glavni grad bio opkoljen visokim brončanim zidovima, a dvorci, vile i hramovi bili su prekriveni zlato i srebrom.

Smještaj. Postoje mnoga nagađanja za Atlantidinu lokaciju. U Sredozemlju ili u blizini su to:  Sardinija, Kreta i Santorini, Cipar, Malta, Ponza, a također i gradovi ili države poput Troje, Tartesa ili Tantala, te Turske, pa i Kanarski otoci. Izvan Sredozemlja predlagane lokacije su: Andaluzija, Indonezija, Bermudski trokut, Karibi. U Crnom moru predložene su tri lokacije: Bospor, Sinop i Ankomah, legendarno mjesto blizu Trabzona. Predlagane su također i Švedska, Irska i Sjeverno more. Kuba, Bahami također su zaokupili maštu, a neki vjeruju da se Atlantida protezala od Španjolske do Srednje Amerike. Zbilja veliko područje za istraživanje. Ali treba imati na umu kako se Zemlja promjenila kroz godine, i kako područja koja su nekada bila kopno danas prekriva more.

Nedavno je objavljena vijest kako su uz pomoć Googla pronašli tragove na oceanskom dnu, zapadno od Afrike,  koji bi mogli biti ostaci Atlantide. No ubrzo je otkriveno kako se radi o sonarima brodova kojima se istražuje morsko dno. Nedugo nakon toga skupina podvodnih arheologa tvrdi da je pronašla Atlantidu u Karipskom moru. Znanstvenici ne žele otkriti svoj identitet niti lokaciju nalazišta, no navode kako su otkrili grad i piramide starije od onih u Egiptu.

Prema mojoj nekoj logici sve legende se temelje na nekoj istini. Činjenica je da se istina iskrivljuje, nadograđuje ili pak gubi kroz godine. No legenda o Atlantidi živi i danas, u ljudima koji žele vjerovati da ona postoji i da je nekada na Zemlji živjela civilizacija toliko naprednija od drugih. Ti ljudi žele znati kako im je to uspjelo, žele rekonstruirati njihov svijet u nadi kako će nam to pomoći danas, na putu našeg razvitka tehnološki, kao i emocionalno.

Ne sumnjam da naša Zemlja krije mnoge tajne o antičkim civilizacijama, smjerovima kako su se ljudi razvijali, o nastanku života uopće. Tko zna, možda nismo otkrili niti sve žive organizme koji s nama djele prostor na ovoj planeti. Zapravo, neznamo točno ni kako priroda oko nas funkcionira, u kojim dimenzijama i zašto se neke stvari događaju baš na određen način. Atlantida je samo dio slagalice o našem svijetu, i vjerujem kako ćemo ju uskoro pronaći. A do stvarnih dokaza ona živi u mojoj mašti kao i do sada, strpljivo čekajući dan kada će netko reći: NAPOKON!