Ah Jupiter! Moj najdraži planet! Još od Odiseje u Svemiru 2010. Nemam pojma koliko sam godina imala kada sam taj film pogledala prvi puta, nije ni važno, ali ostala sam bez daha kada sam vidjela sve njegove boje, one oblake što lete u „trakama“ i to u različitim smjerovima, različitih brzina, kao da su dio nekog čudnog kruga kojem se svaki dio vrti zasebno.
I u tim „trakama“ zasebni oblaci, oluje koje se stvaraju i nestaju iz sata u sat, sudare se, spoje i onda opet odvoje... ma gdje to ima!!...